100 dana eura – jesmo li bogatiji ili siromašniji

svi 23, 2023

Krajem travnja Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo organizirao je konferenciju na kojoj se raspravljalo o tome jesmo li 100 dana nakon uvođenja eura bogatiji ili siromašniji.
Euro je postao naša službena valuta 01.01.2023. i zamijenio je našu dotadašnju valutu – kunu i prerano je govoriti jesmo li bogatiji ili siromašniji , iako se na konferenciji moglo čuti da smo bogatiji – guverner Hrvatske narodne banke tvdi da nam je smanjen javni dug i da smo zbog toga bogatiji, a potrošači to nisu zamijetili i nemaju koristi od te činjenice.
Uvođenje eura osvjestilo je potrošače o tome da su naši prihodi izuzetno mali u usporedbi sa starijim članicama EU (40% prosjeka EU) a cijene hrane i kućnih potrepština su nam gotovo iste (98,4% prosjeka EU), što znači da mi puno više novca moramo izdvojiti za kupnju hrane , pa manje ostaje za sve drugo.
Svjedočili smo velikom rastu cijena cijele 2022. godine – hrana je poskupila u prosjeku 20% , ali su neke namirnice poskupile i 60% i zato je osjećaj da smo uvođenjem eura siromašniji sveprisutan – dakle nije euro razlog , nego izuzetno visoke cijene, jer plaćamo sve više, a u košarici imamo sve manje.
Više o konferenciji pogledajte na poveznici:
Konferencija “Jesmo li bogatiji ili siromašniji – 100 dana eura”

Loading ...

Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača obratili su se potrošači koji smatraju da sve rašireniji trend u maloprodajnom sektoru , a to je masovno uvođenje i poticanje korištenja samoposlužnih blagajni , treba nagraditi umanjenjem računa za određeni postotak.

U obrazloženju inicijative se navodi da iako se te blagajne predstavljaju kao moderna pogodnost koja potrošačima štedi vrijeme, one u suštini predstavljaju prebacivanje radnog zadatka sa plaćenog zaposlenika trgovine na neplaćenog kupca. Svaki put kada koriste samposlužnu blagajnu, potrošači obavljaju kompletan posao blagajnika:
važu voće i povrće, često uz poteškoće sa pronalaženjem ispravne šifre
odabiru i pakiraju kruh i pekarske proizvode – ukucavaju šifre i količinu
rješavaju tehničke probleme (neispravan barkod, greške na vagi, autorizacija za kupnju određenih proizvoda)
skeniraju svaki pojedini artikl
odabiru i uzimaju odgovarajuću vrećicu i stavljaju sve artikle u nju
obavljaju transakciju plaćanja.

Za to vrijeme, trgovački lanci ostvaruju ogromne financijske uštede. Smanjuju broj potrebnih radnika, čime reduciraju troškove plaća i doprinosa. Jedan zaposlenik sada nadzire rad više samoposlužnih blagajni, umjesto da opslužuje samo jednu klasičnu blagajnu. Profiti trgovaca se povećavaju, a operativni trošak smanjuju na račun potrošača.
Potrošači, za svoj uloženi trud i vrijeme ne dobivaju apsolutno nikakvu kompenzaciju. Cijene proizvoda su iste, bez obzira na to hoće li potrošača uslužiti blagajnik ili će taj posao obaviti sam. Time se rad i trud potrošača obezvrjeđuje , te postaju besplatna radna snaga za velike korporacije.
Popust na računu imao bi višestruke pozitivne učinke:
Pravedna kompenzacija: Potrošači bi dobili pravednu naknadu za rad koji obavljaju.
Transparentnost: Trgovci bi jasno pokazali da cijene rad , vrijeme i lojalnost svojih kupaca.
Stvarna pogodnost: Korištenje samoposlužne blagajne postalo bi stvarna, a ne samo prividna pogodnost.
Predlaže se da se taj popust standardizira primjerice 5% na ukupan iznos računa.
Pozivamo stoga potrošače da se u anketi izjasne da li podržavaju ovu inicijativu , pa ćemo slijedom rezultata ankete krenuti u akciju prema trgovcima i njihovim udruženjima.