Hrvatska udruga za zaštitu potrošača održava godišnju i izbornu skupštinu. Skupština će se održati u prostorijama udruge, dana 12.10. 2023. , u prostorijama udruge, Ozaljska 93 2. kat, s početkom u 12,00 sati.
Pozivamo članove HUZP-a da prisustvuju Skupštini, a dnevni red i pripadajuće materijale možete potražiti na sljedećoj poveznici:
Projekt” Tajni kupac za zaštitu potrošača u procesu uvođenja eura u RH” započeo je u kolovozu prošle godine , kada smo popisali cijene u kunama, a od rujna 2022. je obavezno iskazivanje cijena u eurima i u kunama i 6 udruga potrošača, među kojima je i HUZP prati već godinu dana cijene odabranih proizvoda i usluga.
Projekt financira Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a svrha projekta je pratiti da li su cijene dvojno iskazane i da li su dobro obračunate, po fiksnom tečaju. U godinu dana provedbe nije bilo značajnijih problema oko dvojnog iskazivanja cijena i pravilnog obračunavanja cijena u eurima, ali kako se približava kraj razdoblja dvojnog iskazivanja cijena – iskazivat će se tako do kraja 2023., sve više potrošača izražava bojazan kako će se od početka iduće godine snalaziti sa cijenama iskazanim samo u euru.
Dvojno iskazivanje cijena je pomoć potrošačima u postupku navikavanja na novu valutu, ali je i velika pomoć kod usporeiđivanja cijena kod poskupljenja, kada cijena više ne bude u kunama teško će potrošači moći usporediti koliko je to prije koštalo.
Strah potrošača je opravdan jer stalno bilježimo nova poskupljenja i teško je zapamtiti kolika je bila cijena nečemu prije godinu dana, a sve je manje i akcijskih cijena u katalozima trgovaca, koji su većini potrošača postala jedina orijentacija za kupnju.
I u kolovozu smo zabilježili nova poskupljenja, opet ništa nije pojeftinilo – skuplji su bečki odrezak, banane i maslac , koji je na jednom prodajnom mjestu poskupio čak 1,93 € , odnosno 14,54 kune.
Na telefonu br. 01 46 333 66 svakog radnog dana od 14, 00 – 16, 00 sati odgovaramo na upite vezano uz euro i svakog mjeseca je sve manje upita, što znači da se postupak prilagođavanja na euro poboljšava, ali kako reče jedna gospođa:” nije mi bilo problem naviknuti se na euro, već mi je problem naviknuti se na sve veće račune, a sve prazniju košaricu”.
Cijeli Izvještaj za kolovoz možete pogledati na poveznici ispod.
Nedavno nam je jedan potrošač dostavio fotografije i račun za kupnju majica na sezonskom sniženju u Intersportu.
Kupljene su 2 majice po cijeni od 27,99 uz sniženje od 25% , a iznenađenje je uslijedilo kada je potrošač došao doma i odlijepio tu cijenu te ispod nje otkrio cijenu od 17,99 €, što se na priloženoj fotografiji jako dobro vidi i što je vjeojatno bila cijena prije početka sniženja.
Dakle i uz sniženje od 25% potrošač je još uvijek platio puno više nego što bi platio po staroj cijeni koju je otkrio ispod, što znači da je ovaj potrošač prevaren, kao i svi ostali koji su kupili ove majice u uvjerenju da su nešto uštedjeli, jer su kupili na sniženju.
Nadamo se da će Državni inspektorat provesti nadzor kod ovog trgovca, a i kod ostalih , kako bi provjerio kako se u praksi provodi sezonsko sniženje.
Ovakva praksa je bila vrlo česta kod trgovaca koji bi neposredno prije početka sniženja podigli cijene, pa ih onda u sniženju kao smanjili i tako varali potrošače.
Takvoj praksi se htjelo doskočiti dopunom odredbe o sniženjima u novom Zakonu o zaštiti potrošača, koji je u primjeni od kraja svibnja 2022., a po kojoj trgovci za vrijeme trajanja sniženja moraju istaknuti i najnižu cijenu za tu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja sniženja.
U ovom slučaju to očito nije učinjeno, već je na tu cijenu naljepljena nova cijena na koju se obračunava postotak sniženja.
Stoga potrošači oprezno u kupnju na sniženjima – svakako treba pogledati da li je istaknuta ta najniža cijena prije početka sniženja i usporediti da li se radi o sniženju ili ne, a možda ćemo morati i provjeravati što se nalazi ispod cijene , ali ne kada se vratimo iz kupnje , već odmah u prodavaonici ili će inspektori spriječiti ovakvu praksu.
Sve više potrošača nam se obraća u slučajevima online kupnje kada im nisu isporučeni, proizvod ili usluga ili su proizvod vratili ili uslugu otkazali, a novac nisu dobili, zanima ih kome se trebaju obratiti i što trebaju učiniti.
Mi smo ih upućivali na obraćanje bankama koje su izdale karticu i da traže tzv. Chargeback – dakle povrat novca za kartično plaćanje, ali nisu izgleda sve banke dobro upućene što u tom slučaju trebaju učiniti, niti na svojim web stranicama imaju informacije za potrošače o tome.
Nedavno je u časopisu „Jatrgovac“ objavljen članak kojega je potpisala savjetnica iz Hrvatske narodne banke gđa. Martina Lukić i u kojemu detaljno obrazlaže što je i kako se provodi CHARGEBACK. Budući da su jako korisne za potrošače, navodimo ovdje najvažnije informacije:
„Chargeback pokreće potrošač kako bi osporio troškove koji terete njegovu karticu. Najčešće se koristi kada potrošač nije zaprimio proizvod ili uslugu ili ih nije zaprimio u ugovorenom roku. Chargeback je moguć i kada potrošač nije zadovoljan pruženom uslugom ili kupljenom robom (primjerice roba ili usluga ne odgovara opisu ili ima nedostatke). Potrošač ima pravo na chargeback i u slučaju kada bez svoje krivnje ne uspije vratiti proizvod trgovcu (primjerice jer trgovac odbija primiti proizvod koji ima nedostatak). Također, chargeback se koristi za povrat troškova u situacijama kada je potrošač otkazao kupnju roba ili usluga ili ponavljajuće transakcije (npr. pretplate i sl.).
Da bi ostvario pravo na chargeback, potrošač prvo mora pokušati riješiti spor s trgovcem, a tek ukoliko u tome ne uspije, može se obratiti svom izdavatelju kartice. Chargeback u pravilu mora biti riješen u roku 120 dana od dana transakcije odnosno od dana očekivane isporuke proizvoda. Izdavatelj kartice mora istražiti slučaj kako bi utvrdio je li chargeback osnovan prema pravilima kartičnih platnih shema kojoj pripada kartica. Ako se utvrdi da je chargeback opravdan, izdavatelj kartice će vratiti iznos transakcije na tekući račun potrošača ili će za taj iznos umanjiti dug po njegovoj kartici.
Izdavatelj kartice mora riješiti chargeback u skladu s pravilima kartične platne sheme kojoj pripada pojedina kartica neovisno o tome u kojoj državi je trošak nastao. Stoga bi rješavanje spora korisnika kartice određenog brenda trebalo biti isto u sličnim okolnostima. Na taj način, korisnicima kartica osigurava se jednaka zaštita i tretman što uvelike pridonosi jačanju povjerenja potrošača i pozitivno utječe na samo korištenje kartica te percepciju kartičnih platnih shema.
Korisnici kartica su zaštićeni i u slučaju neisporuke usluge putovanja od putničke agencije (primjerice zbog toga što je putnička agencija postala nesolventna ili je bankrotirala). U tom slučaju, potrošač mora prvo pokušati dobiti naknadu od osiguravatelja te putničke agencije a ukoliko u tome ne uspije ili ne uspije u cijelosti, može se, po isteku 60 dana od dana obraćanja osiguravatelju, obratiti svom izdavatelju kartice sa zahtjevom za povrat troškova. Chargeback u pravilu mora biti riješen najkasnije u roku od 120 dana od dana transakcije odnosno dana očekivane isporuke usluge odnosno, 60 dana od primitka obavijesti od strane osiguravatelja putničke agencije.
EU veliki naglasak stavlja na zaštitu potrošača te jačanje povjerenja potrošača u zajedničko unutarnje tržište. Jedan od načina na koji se to postiže je kroz donošenje direktiva čije odredbe o zaštiti potrošača zemlje članice moraju ugraditi u svoje zakone, kao što je to naš Zakon o platnom prometu. Stoga bi prava koja potrošači imaju pri korištenju kartica za kupnju roba i usluga od trgovaca sa sjedištem u EU u pravilu trebala biti unificirana u svim zemljama članicama. No, kada potrošači koriste svoje kartice u drugim zemljama ili kupuju putem Interneta od trgovaca koji nemaju sjedište na području EU često je puno učinkovitije pozvati se na prava koja potrošačima jamče kartične platne sheme jer one u pravilu jednako obvezuju sve sudionike kartične sheme neovisno o tome gdje oni posluju ili imaju svoje sjedište. Upravo je to jedna od glavnih prednosti korištenja platnih kartica kojih njihovi korisnici često nisu u potpunosti svjesni. „
Budući da svaki mjesec bilježimo poskupljenja roba i usluga, i u srpnju smo zabilježili daljnja poskupljenja – poskupio je svinjski but i suha slanina, poskupio je grah, kupus, krumpir i šampinjoni, a poskupio je i jogurt i čokolada.
Od usluga poskupile su pedikerske usluge i bankovna naknada za vođenje računa.
Cijene se iskazuju dvojno i pravilno su obračunate, ali se kupci žale da su cijene ispisane sitnim brojkama, što je problem za većinu starijih potrošača, na što nam se i uglavnom žale na telefon koji je dostupan za informacije oko eura. Potrošačima je važno da vide cijenu i u eurima i u kunama, jer još uvijek traje proces navikavanja na novu valutu i zato je važno da mogu usporediti cijene, jer se tako osjećaju sigurniji.