Voće i povrće mora imati oznaku zemlje podrijetla

Objavio Ana



0 Comments(s)



sij 15, 2026

Od 01. siječnja 2026. godine u primjeni je Pravilnik o tržišnim standardima i utvrđivanju pravila o kontrolama usklađenosti s tržišnim standardima za sektor voća i povrća, određene prerađene proizvode od voća i povrća te sektor banana , koji određuje da voće i povrće koje se nalazi umaloprodaji mora imati jasno istaknutu zemlju podrijetla.

To je velika novina i vrlo je značajna za potrošače i znači da će na svakoj polici ili ambalaži u kojoj se nalazi neko voće ili povrće morati biti istaknuta i zemlja podrijetla , a ta će informacija pomoći potrošačima da se odluče hoće li nešto kupiti ili ne .

Pravilnik određuje da podatak o zemlji podrijetla mora biti čitljiv i neposredno uočljiv, i mora se nalaziti u glavnome vidnom polju ambalaže/police u/na koju je proizvod smješten, na ambalaži ili u neposrednoj blizini proizvoda i to tako da ne dovodi potrošača u zabludu. Podatak o zemlji podrijetla odnosi se na puni ili općenito upotrebljavani naziv zemlje podrijetla, a veličina slova u nazivu zemlje podrijetla mora biti najmanje jednaka veličini brojeva i drugih znakova kojima se iskazuje i opisuje cijena proizvoda koji se izlaže i nudi na prodaju. Boja slova kojom je napisan naziv zemlje podrijetla mora biti ista kao i boja brojeva i drugih znakova kojima se iskazuje i opisuje cijena proizvoda koji se izlaže i nudi na prodaju.

Više o tome pročitajte na poveznici – https://poljoprivreda.gov.hr/vijesti/8085

Odredbe su dobre i nadamo se da će ih trgovci poštivati , a Državni inspektorat nadzirati primjenu i da se neće ponavljati praksa kao sa ograničenim cijenama.

Loading ...

Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača obratili su se potrošači koji smatraju da sve rašireniji trend u maloprodajnom sektoru , a to je masovno uvođenje i poticanje korištenja samoposlužnih blagajni , treba nagraditi umanjenjem računa za određeni postotak.

U obrazloženju inicijative se navodi da iako se te blagajne predstavljaju kao moderna pogodnost koja potrošačima štedi vrijeme, one u suštini predstavljaju prebacivanje radnog zadatka sa plaćenog zaposlenika trgovine na neplaćenog kupca. Svaki put kada koriste samposlužnu blagajnu, potrošači obavljaju kompletan posao blagajnika:
važu voće i povrće, često uz poteškoće sa pronalaženjem ispravne šifre
odabiru i pakiraju kruh i pekarske proizvode – ukucavaju šifre i količinu
rješavaju tehničke probleme (neispravan barkod, greške na vagi, autorizacija za kupnju određenih proizvoda)
skeniraju svaki pojedini artikl
odabiru i uzimaju odgovarajuću vrećicu i stavljaju sve artikle u nju
obavljaju transakciju plaćanja.

Za to vrijeme, trgovački lanci ostvaruju ogromne financijske uštede. Smanjuju broj potrebnih radnika, čime reduciraju troškove plaća i doprinosa. Jedan zaposlenik sada nadzire rad više samoposlužnih blagajni, umjesto da opslužuje samo jednu klasičnu blagajnu. Profiti trgovaca se povećavaju, a operativni trošak smanjuju na račun potrošača.
Potrošači, za svoj uloženi trud i vrijeme ne dobivaju apsolutno nikakvu kompenzaciju. Cijene proizvoda su iste, bez obzira na to hoće li potrošača uslužiti blagajnik ili će taj posao obaviti sam. Time se rad i trud potrošača obezvrjeđuje , te postaju besplatna radna snaga za velike korporacije.
Popust na računu imao bi višestruke pozitivne učinke:
Pravedna kompenzacija: Potrošači bi dobili pravednu naknadu za rad koji obavljaju.
Transparentnost: Trgovci bi jasno pokazali da cijene rad , vrijeme i lojalnost svojih kupaca.
Stvarna pogodnost: Korištenje samoposlužne blagajne postalo bi stvarna, a ne samo prividna pogodnost.
Predlaže se da se taj popust standardizira primjerice 5% na ukupan iznos računa.
Pozivamo stoga potrošače da se u anketi izjasne da li podržavaju ovu inicijativu , pa ćemo slijedom rezultata ankete krenuti u akciju prema trgovcima i njihovim udruženjima.

← Prev: Skromnija košarica jeftinija, a bogatija sve skuplja