U obrazloženju inicijative se navodi da iako se te blagajne predstavljaju kao moderna pogodnost koja potrošačima štedi vrijeme, one u suštini predstavljaju prebacivanje radnog zadatka sa plaćenog zaposlenika trgovine na neplaćenog kupca. Svaki put kada koriste samposlužnu blagajnu, potrošači obavljaju kompletan posao blagajnika:
važu voće i povrće, često uz poteškoće sa pronalaženjem ispravne šifre
odabiru i pakiraju kruh i pekarske proizvode – ukucavaju šifre i količinu
rješavaju tehničke probleme (neispravan barkod, greške na vagi, autorizacija za kupnju određenih proizvoda)
skeniraju svaki pojedini artikl
odabiru i uzimaju odgovarajuću vrećicu i stavljaju sve artikle u nju
obavljaju transakciju plaćanja.

Za to vrijeme, trgovački lanci ostvaruju ogromne financijske uštede. Smanjuju broj potrebnih radnika, čime reduciraju troškove plaća i doprinosa. Jedan zaposlenik sada nadzire rad više samoposlužnih blagajni, umjesto da opslužuje samo jednu klasičnu blagajnu. Profiti trgovaca se povećavaju, a operativni trošak smanjuju na račun potrošača.
Potrošači, za svoj uloženi trud i vrijeme ne dobivaju apsolutno nikakvu kompenzaciju. Cijene proizvoda su iste, bez obzira na to hoće li potrošača uslužiti blagajnik ili će taj posao obaviti sam. Time se rad i trud potrošača obezvrjeđuje , te postaju besplatna radna snaga za velike korporacije.
Popust na računu imao bi višestruke pozitivne učinke:
Pravedna kompenzacija: Potrošači bi dobili pravednu naknadu za rad koji obavljaju.
Transparentnost: Trgovci bi jasno pokazali da cijene rad , vrijeme i lojalnost svojih kupaca.
Stvarna pogodnost: Korištenje samoposlužne blagajne postalo bi stvarna, a ne samo prividna pogodnost.
Predlaže se da se taj popust standardizira primjerice 5% na ukupan iznos računa.
Pozivamo stoga potrošače da se u anketi izjasne da li podržavaju ovu inicijativu , pa ćemo slijedom rezultata ankete krenuti u akciju prema trgovcima i njihovim udruženjima.

Više objava iz ove kategorije…