Treba li se Ministarstvo gospodarstva miješati u rad udruga civilnog društva posebno kada ga ne financiraju?

velj 25, 2018

Podjelite:

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA,

PODUZETNIŠTVA I OBRTA

POTPREDSJEDNICA VLADE I MINISTRICA

dr.sc. Martina Dalić

Ulica grada Vukovara 78

10000 ZAGREB

Klasa: 011-01/17-01/109

Urbroj: 526-05-02-03-01/1-18-2 od 21.02.2018.

Poštovana gospođo potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske,

od Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske dobili smo Vaš zahtjev da imenujemo člana u Radnu skupinu za izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača.

Nažalost u Vašem dopisu koji je potpisan u zamjenu , a dostavljamo ga u prilogu stoji: „Stoga Vas molimo da nam do 28.veljače 2018.g.uputite prijedlog člana – diplomiranog pravnika s iskustvom u području zaštite potrošača koji bi bio Vaš predstavnik u predmetnoj Radnoj skupini „.

Zahvaljujemo Vam što tražite našeg predstavnika, ali se nikao ne možemo složiti s time da nam uvjetujete što naš predstavnik treba biti po struci. Do sada je naš predstavnik u radnim skupinama za izradu Zakona o zaštiti potrošača bio g. Tomislav Lončar,tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske, koji već 20 godina vrlo aktivno sudjeluje u radu udruga potrošača i zaštiti potrošača.

Mi smo mišljenja da u radnoj skupini predstavnik udruga potrošača i ne mora biti diplomirani pravnik, jer se možemo posavjetovati i s drugim članovima udruga potrošača, pravnicima i nepravnicima i „običnim“ ljudima koji vide gdje su prevareni i što bi trebalo mijenjati.

Smatramo da se takvim dopisom direktno miješa u rad udruga civilnog društva koje bi trebali biti neovisne od utjecaja sa strane, s posebno raznih ministarstava.

Koliko se cijeni mišljenje potrošača vidljivo je i po tome kada smo sudjelovali u Radnoj skupini od pedesetak naših prijedloga niti 5 (pet) nije usvojeno, a kada smo dogovarali o promjeni članka koji je rješavao pitanje kupovine putem sredstava daljinske komunikacije (telefonsko sklapanje ugovora gdje ima najviše prevara od strane davatelja usluge) dogovoreno je da svi moraju potrošaču dostaviti pisani materijal koji će potrošač potpisati i vratiti potpisani tekst da prihvaća uslugu.Tek kada davatelj usluge dobije potpisanu privolu potrošača usluga se može isporučiti potrošaču.

Sutradan je navedeni prijedlog upućen u Sabor Republike Hrvatske, ali je bez znanja radne skupine dodan jedan članak koji je naveo da je izuzetak prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama (članak 66.a. stavak 3. Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene temeljem posebnog propisa kojim se uređuju elektroničke komunikacije).

Smatrate li možda poštovana gospođo potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske da smo imali predstavnika diplomiranog pravnika da se to ne bi desilo?

Nažalost članovi Radne skupine iz redova Ministarstva gospodarstva stalno su se zalagali da trgovci dobiju bolje uvjete od potrošača kako bi prolazili što bolje, a time se i otovorila mogućnost prevare potrošača.

Koliko se cijene potrošači vidljivo je i iz rada Nacionalnog vijeća za zaštitu potrošača kao savjetodavnog tijela predsjednika Vlade Republike Hrvatske gdje je Tomislav Lončar kao član Vijeća tražio dvije godine da se stavi na dnevni red Diskriminacija potrošača putem zakona Republike Hrvatske i sukobi (kolizija) zakona koji rješavaju istu materiju na suprotan način.

Naše traženje je više puta čak upisano u zapisnike Ncionalnog vijeća pa i kada ste na Nacionalnom vijeću Vi poštovana gospođo potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske predstavljali HAKOM-ov Pravilnik ne zovi.

Također dosta dobrih rješenja u prethodnim zakonima su maknuta iz Zakona o zaštiti potrošača koja su direktno pogađala potrošače i omogućavala neravnopravnost i diskriminaciju potrošača, a navesti ću samo dva – obaveza isticanja cijena na polici i proizvodu, jednogodišnji rok zastare za sva potraživanja kućanstva ili domaćinstva.

Mi potrošači ne tražimo nikakve olakšice posebno ne na uštrb trgovaca- davatelja usluga, ali tražimo da bar budemo ravnopravniji kao slabija strana.

Nadam se poštovana gospođo potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske, ako ovaj dopis dođe do Vas da ćete omogućiti da udruge same odaberu tko će ih predstavljati i da im to ne bude nametnuto. Mi predlažemo g. Tomislava Lončara tajnika, da bude član radne skupine.

S poštovanjem

tajnik HUZP-a

Tomislav Lončar

Prilog : kao u dopisu

Kopija: predsjednik Vlade Republike Hrvatske g. Andrej Plenković

državna tajnica gđa. Nataša Mikuš Žigman

voditeljica Odjela za zaštitu potrošača Vesna Buntić, mag.iur.

Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača obratili su se potrošači koji smatraju da sve rašireniji trend u maloprodajnom sektoru , a to je masovno uvođenje i poticanje korištenja samoposlužnih blagajni , treba nagraditi umanjenjem računa za određeni postotak.

U obrazloženju inicijative se navodi da iako se te blagajne predstavljaju kao moderna pogodnost koja potrošačima štedi vrijeme, one u suštini predstavljaju prebacivanje radnog zadatka sa plaćenog zaposlenika trgovine na neplaćenog kupca. Svaki put kada koriste samposlužnu blagajnu, potrošači obavljaju kompletan posao blagajnika:

važu voće i povrće, često uz poteškoće sa pronalaženjem ispravne šifre
odabiru i pakiraju kruh i pekarske proizvode – ukucavaju šifre i količinu
rješavaju tehničke probleme (neispravan barkod, greške na vagi, autorizacija za kupnju određenih proizvoda)
skeniraju svaki pojedini artikl
odabiru i uzimaju odgovarajuću vrećicu i stavljaju sve artikle u nju
obavljaju transakciju plaćanja.

Pozivamo stoga potrošače da se u anketi izjasne da li podržavaju ovu inicijativu , pa ćemo slijedom rezultata ankete krenuti u akciju prema trgovcima i njihovim udruženjima.

Loading ...

Za to vrijeme, trgovački lanci ostvaruju ogromne financijske uštede. Smanjuju broj potrebnih radnika, čime reduciraju troškove plaća i doprinosa. Jedan zaposlenik sada nadzire rad više samoposlužnih blagajni, umjesto da opslužuje samo jednu klasičnu blagajnu. Profiti trgovaca se povećavaju, a operativni trošak smanjuju na račun potrošača.

Potrošači, za svoj uloženi trud i vrijeme ne dobivaju apsolutno nikakvu kompenzaciju. Cijene proizvoda su iste, bez obzira na to hoće li potrošača uslužiti blagajnik ili će taj posao obaviti sam. Time se rad i trud potrošača obezvrjeđuje , te postaju besplatna radna snaga za velike korporacije.

Popust na računu imao bi višestruke pozitivne učinke:

Pravedna kompenzacija: Potrošači bi dobili pravednu naknadu za rad koji obavljaju
Transparentnost: Trgovci bi jasno pokazali da cijene rad , vrijeme i lojalnost svojih kupaca
Stvarna pogodnost: Korištenje samoposlužne blagajne postalo bi stvarna, a ne samo prividna pogodnost.

Predlaže se da se taj popust standardizira primjerice 5% na ukupan iznos računa.