Poštovani potrošači,

početak obilježavanja Dana prava potrošača potječe iz govora američkog predsjednika John F. Kennedyja u kojem se 15. ožujka 1962. godine obratio Američkom Kongresu te dao podršku potrošačima, navodeći temeljna prava potrošača:

Pravo na sigurnost       

Pravo na informaciju

Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba

Pravo na naknadu

Pravo na odabir

Pravo da ih se čuje

Pravo na obrazovanje

Pravo na zdrav okoliš

Organizacije za zaštitu potrošača diljem svijeta koriste Svjetski dan prava potrošača za snažnije poticanje inicijativa osvještavanja i educiranja potrošača. Taj dan je proglašen prvi put 15.ožujka 1983. godine i od tada je postao značajna prigoda za mobiliziranje građanske svijesti.

HUZP je bila prva udruga za zaštitu potrošača osnovana u Republici Hrvatskoj 1997.g.

Najčešće potrošači traže savjete koji su besplatni za sve koji se udrugama obrate. Nažalost još uvijek udruge imaju premalo članova koji bi kroz plaćanje članarine pomagali rad udruga . Grad Zagreb već nekoliko godina financira projekte na kojima sudjeluje HUZP i tako pomaže zaštitu potrošača, ali i rad i opstanak udruge.

Djelovanje članova udruge odvija se na tri razine:

• individualni savjeti potrošačima koji se obraćaju HUZP-u;
• educiranje potrošača, na seminarima , predavanjima, okruglim stolovima, putem letaka;
• djelovanje na planu zaštite općih prava potrošača u Republici Hrvatskoj:

U Republici Hrvatskoj je donesen prvi Zakon o zaštiti potrošača 2003.g.i svaki puta nešto što je dobro u Zakonu Ministarstvo gospodarstva svojim prijelozima izbaci iz Zakona, a spomenuli bi samo: cijene na svakom proizvodu, jednogodišnji rok zastare za sve troškove kućanstva, naplata vrećica s logotipom trgovca.

Tako je i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne usluge HAKOM regulirala neke propise da diskriminira potrošače da plaćaju ono što ne dobiju, a da kapitalisti mogu bolje djelovati. Navesti ćemo samo tri primjera:

Brzinu interneta plaćmo 100%, a smiju nam isporučiti 70 % kao da dođemo u mesnicu po kilogram salame kojeg platimo, a mesar nam da samo 70 dekagrama. Potrošči ne traže da platimo 100% brzine inteneta, a da nam isporuče 130 % nego samo da nam isporuče ono što plaćamo.

Kada porošači žele iz nekog razloga prekinuti ugovoreni odnos s teleoperatorom moraju platiti penale, ali kada teleoperator ne može isporučiti uslugu potrošači moraju biti sreetni da mogu otići od teleoperatora i da ne moraju platiti penale.

Za razliku od HAKOM-a HERA ili Hrvatska energetska regulatorna agencija vodi brigu o potrošačima i ukinuli su plaćanje penala.

HAKOM dozvoljava jednostrano povećanje cijene operatorima, ali ne dozvoljava da potrošač zataži jenostrano umanjenje cijene i da bez posljedica mogu napustiti operatora.

HAKOM dozvoljava da nam operatori ukidaju i dodaju pojedine programe  kako žele i mi još moramo ostati kod njih.

Nije li to sve diskriminacija nešto što je dozvoljeno operatorima na štetu potrošača, a mi potrošači samo tražimo ravnopravne odnose.

Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o otpadu kojom su poništili djelovanje Zakona o održivom gospodarenu otpadom i poništili su načelo onečiščivać plaća koje se provodi u Europskoj uniji. Svi potrošači pa i oni koji povremeno troše dobili su mjesečni fiksni namet koji nazivaju najniža cijena javne usluge , a na kraju ispada da je ta najniža cijena javne usluge ¾ cijene računa. Varijabilni dio samog odvoza otpadom je zanemariv i ne stimulira uopće potrošače da razdvajaju otpad jer je cijena odvoza spremnika od cca 120 litara zanemariva prema ukupnoj cijeni računa.

Uveli su nam i „ugovorenu kaznu“ kojom je predviđeno samo kažnjavanje potrošača, ali ne i davatelja usluge, ako na primjer ne odvozi otpad ili ako ne pere spremnike za otpad idr.

Čak su pojedini gradovi u svojim odluka predvidjeli instituciju kolektivne krivnje , ako se ne sazna tko je ubacio nešto u spremnik s otpadom čemu u tom spremniku nije mjesto kaznu plaća cijela zgrada. Kolektivne kazne ne bi smjelo biti u jednom demokratskom društvu.

Potrošači su jedini koji moraju dokazivati da nemaju komunalni otpad i to tako da dokazuju da ne troše struju ili vodu.

Najžalosnije je da su trgovačka društva obavezna citiranim Zakonom i Uredbom voditi evidenciju o preuzetom otpadu. Zašto se prvenstveno od davatelja usluge ne traže ti dokazi.

Kako bi lijepo bilo kada bi mi potrošači dokazivali da ne trošimo vodu ili struju i da ne tebamo plaćati telefon ili plin!

Zašto se ne obračunava odvoz otpada kao jedinična cijena (uključeni svi troškovi po jedinici mase ili volumena) kao i kod svih drugih davatelja usluge, već se očekuje da u mjesečnim ratama plaćaju i oni koji ne stvaraju otpad.

Naravno na takav način se i priskrbi malo gotovine bez rada.

Pokušali smo zaštititi interese potrošača i preko Agencije za zaštitu osobnih podataka, da se ne dozvoli traženje OIB-a fizičkih osoba od strane trgovaca ( u svom poslovanju prema Pravilniku o OIB-u OIB moraju dati samo pravne osobe) to nam još nije uspjelo, također smo tražili da se zabrani skeniranje naših dokumenata jer ako je baš i nekom neophodan neki podatak može si ga prepisati jer za sada zaposleni na tim radnim mjestima su pismeni pa to znaju, ali isto smo tražili da se zabrani tiskanje našeg OIB-a na našim rčunima jer može doći do zlouporaba. Nažalost ni na to Agencija nije pristala izmišljajući neke razloge koje je pobilo Ministarstvo financija.

Stariji građani kažu „od kadaa imamo Agenciju nikada nas nisu tražili više podataka“. Nekada je bila dovoljna samo osobna iskaznica datum rođenja i broj osobne iskaznice.

Unatoč svemu Hrvatska udruga za zaštitu potrošača – HUZP i dalje volonterski djeluje i pokušava pomoći potrošačima individualnim savjetima, pisanjem letaka ili predavanjima u Mjesnim odborima gdje dolazimo besplatno i na poziv građana.

U 2019.g. dali smo oko 3500 telefonskih savjeta potrošačima, oko 2000 pisanih savjeta pretežno e-poštom, a u udruzi nas je posjetilo oko 200 potrošača.

Ovim putem zahvaljujemo Gradu Zagrebu što nas već nekoliko godina prati projektima za zaštitu potrošača gdje pomoću tih projekata imamo odobrena sredstva za plaćanje većeg dijela naših režijskih troškova a time nam je omogućeno da udruga može djelovati i pomagati potrošačima.

Poštovani potrošači , čestitamo Vam Svjetski dan prava potrošača 15.ožujka .

Tomislav Lončar, tajnik