Registar “Ne zovi” ustanovilo je Ministarstvo gospodarstva još 2016.
godine sa ciljem da se potrošače zaštiti
od neželjenih poziva. Iako postoji već 5 godina registar nije baš poznat
potrošačima, jer se do sada u njega upisalo nešto više od 50 000 pretplatnika,
što je u odnosu na nekoliko milijuna pretplatnika fiksnih i mobilnih linija,
jako malo.
Najviše problema imaju stariji potrošači koji su vrlo česta meta upornih
trgovaca koji ih nazivaju i nude svoje proizvode ili usluge, a vrlo često se
radi i o prijevarama.
Spasiti se od neželjenih poziva može svaki potrošač koji popuni obrazac i
dostavi ga svome teleoperatoru koji ga je dužan upisati u registar u roku od 7
dana.
Da li je broj upisan svaki potrošač može upisom svoga broja provjeriti na
mrežnoj stranici HAKOMA.
Nakon upisa u Registar trgovci ne smiju više takvog potrošača nazivati, a
ako to ipak čine treba ih prijaviti Državnom inspektoratu.
Sve informacije i upute kako se upisati i zaštititi, kao i primjer
obrasca za upis u Registar mogu se pronaći na web stranici Ministarstva
gospodarstva – Sve za potrošače
Središnji portal za potrošače – Registar „Ne zovi“ (szp.hr) kao i
na web stranici HAKOM-a
https://www.hakom.hr/hr/e-registar-ne-zovi/224
Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača obratili su se potrošači koji smatraju da sve rašireniji trend u maloprodajnom sektoru , a to je masovno uvođenje i poticanje korištenja samoposlužnih blagajni , treba nagraditi umanjenjem računa za određeni postotak.
U obrazloženju inicijative se navodi da iako se te blagajne predstavljaju kao moderna pogodnost koja potrošačima štedi vrijeme, one u suštini predstavljaju prebacivanje radnog zadatka sa plaćenog zaposlenika trgovine na neplaćenog kupca. Svaki put kada koriste samposlužnu blagajnu, potrošači obavljaju kompletan posao blagajnika:
- važu voće i povrće, često uz poteškoće sa pronalaženjem ispravne šifre
- odabiru i pakiraju kruh i pekarske proizvode – ukucavaju šifre i količinu
- rješavaju tehničke probleme (neispravan barkod, greške na vagi, autorizacija za kupnju određenih proizvoda)
- skeniraju svaki pojedini artikl
- odabiru i uzimaju odgovarajuću vrećicu i stavljaju sve artikle u nju
- obavljaju transakciju plaćanja.
Pozivamo stoga potrošače da se u anketi izjasne da li podržavaju ovu inicijativu , pa ćemo slijedom rezultata ankete krenuti u akciju prema trgovcima i njihovim udruženjima.
Za to vrijeme, trgovački lanci ostvaruju ogromne financijske uštede. Smanjuju broj potrebnih radnika, čime reduciraju troškove plaća i doprinosa. Jedan zaposlenik sada nadzire rad više samoposlužnih blagajni, umjesto da opslužuje samo jednu klasičnu blagajnu. Profiti trgovaca se povećavaju, a operativni trošak smanjuju na račun potrošača.
Potrošači, za svoj uloženi trud i vrijeme ne dobivaju apsolutno nikakvu kompenzaciju. Cijene proizvoda su iste, bez obzira na to hoće li potrošača uslužiti blagajnik ili će taj posao obaviti sam. Time se rad i trud potrošača obezvrjeđuje , te postaju besplatna radna snaga za velike korporacije.
Popust na računu imao bi višestruke pozitivne učinke:
- Pravedna kompenzacija: Potrošači bi dobili pravednu naknadu za rad koji obavljaju
- Transparentnost: Trgovci bi jasno pokazali da cijene rad , vrijeme i lojalnost svojih kupaca
- Stvarna pogodnost: Korištenje samoposlužne blagajne postalo bi stvarna, a ne samo prividna pogodnost.
Predlaže se da se taj popust standardizira primjerice 5% na ukupan iznos računa.
0 Comments