U Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu održana je 37. tradicionalna konferencija za trgovce i proizvođače Magros 2025, pod krovnom temom “Nova pravila igre u maloprodaji”. Događaj je održan uz prigodno obilježavanje 50 godina neprekinutog izlaženja časopisa Suvremena trgovina, najdugovječnijeg specijaliziranog glasila za trgovinu u Hrvatskoj. Program je započeo kratkim filmom o razvoju hrvatske trgovine kroz pet desetljeća rada redakcije, a zatim i nizom uvodnih obraćanja visokih uzvanika te dodjelom zahvalnica zaslužnim pojedincima i institucijama.

Na konferenciji je sudjelovala i predsjednica  Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, Ana Knežević, te je istaknula da je ekološko ponašanje potrošača izravno uvjetovano njihovom ekonomskom situacijom.

„Onoliko koliko ljudi imaju prihoda, toliko mogu biti i ekološki osviješteni. Većina bi željela kupovati ekološku hranu, proizvode i uređaje više energetske klase, ali to si jednostavno ne mogu priuštiti“, naglasila je Knežević.

Govoreći o praksi velikih trgovačkih lanaca, iznijela je konkretan primjer s konferencije na temu održivog potrošača.

„Postavila sam pitanje o vrećicama za kruh koje su od papira, ali imaju plastični ‘prozor’. Većina potrošača ne odvaja te materijale jer ni ne zna kamo s njima. Kad sam pitala tko to kod kuće odvaja, u dvorani od 200 ljudi ruke su digla samo trojica. To jasno pokazuje da je problem u sustavu – trgovina i proizvođači nametnuli su proizvod, a sav teret zbrinjavanja prebačen je na potrošača“, rekla je.

Knežević je dodala da sustav gospodarenja otpadom i dalje ne funkcionira dosljedno: „Ljudi nam se javljaju jer trgovine ne primaju staklenu ambalažu, ili male elektroničke uređaje koje su prema zakonu dužne preuzeti. Uvijek postoje ‘šumovi na vezama’ – a odgovornost se na kraju svali na građane.“

Upozorila je i na rastući jaz između edukacije i stvarnosti: „Mi kao udruga stalno provodimo edukacije o odvajanju otpada, ali ljudi s pravom pitaju – zašto se truditi ako na kraju sve završi na istom mjestu? I to je realnost koju ne smijemo ignorirati.“

Kao ilustraciju šireg problema potrošačke odgovornosti, Knežević je spomenula i primjere neetične proizvodnje: „Poznato je da mnogi lanac jeftine robe, poput Pepca, Tedija ili NKD-a, nude proizvode nastale dječjim ili potplaćenim radom. Kad bi naši potrošači mogli birati, sigurna sam da bi radije kupili majicu od 20 eura nego onu od 2, ali nažalost, njihova ekonomska situacija to ne dopušta.“

Zaključila je da se održivost ne može graditi samo na apelima prema potrošačima: „Svi smo potrošači, ali ne možemo biti jedini odgovorni. Potrebna je jasna, provediva politika i sustavna podrška kako bi održivost postala stvarna, a ne samo deklarativna.“

Foto i web izvor: www.suvremena.hr