Obavijest o donošenju Direktive (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornost

Objavljeno: 07. veljače 2022.

Dana 2. prosinca 2021. u Službenom listu Europske unije objavljena je Direktiva (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (dalje u tekstu: Direktiva).

Izmjenu Direktive predložila je Europska komisija u svibnju 2018. radi usklađenja s praksom Suda Europske unije te kao odgovor na nove vrste vozila na motorni pogon koje su došle na tržište od stupanja na snagu inicijalne direktive, a sve u cilju osiguranja višeg stupnja zaštite oštećenika u prometnim nesrećama i većih prava osiguranika.

Rok za prenošenje izmijenjene Direktive u nacionalno zakonodavstvo je dvije godine, a Republika Hrvatska će se s novom Direktivom uskladiti na način da će pristupiti izmjenama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje u tekstu: ZOOP) i uskladiti relevantne odredbe s novim rješenjima iz Direktive.

Izmjene se prvenstveno odnose na:

1. Područje primjene: usklađivanje s praksom Suda Europske unije, oslanjajući se na nedavne presude, konkretno u predmetima Vnuk, Rodrigues de Andrade i Torreiro, u kojima je Sud Europske unije pojasnio značenje pojma „upotreba vozila”. Sud je osobito pojasnio da se motorna vozila neovisno o njihovim značajkama obično upotrebljavaju kao prijevozna sredstva te da upotreba takvih vozila obuhvaća svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom kao prijevoznog sredstva, neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu. Stoga, a kako bi se osiguralo ujednačeno tumačenje obveze osiguranja od automobilske odgovornosti, izmijenjena Direktiva uključuje nove definicije vozila (svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s: najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h; ili najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h; te svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz točke (a), bilo ono spojeno ili ne) i upotrebe vozila (svaka upotreba vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku nezgode, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tomu je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu).

Prema tome, izmjene i dopune detaljnije definiraju područje primjene Direktive, uključujući i vozila koja podliježu obveznom osiguranju. Državama članicama se, nadalje, pružaju i nove mogućnosti za nacionalna odstupanja od obveze osiguranja (za vozila koja se upotrebljavaju isključivo na određenim područjima s ograničenim pristupom, motorna vozila čija upotreba na javnim cestama nije dopuštena, vozila koja su službeno povučena iz upotrebe, vozila koja nemaju funkciju prijevoza, vozila koja se koriste za motorne sportove i sl.).

• Tijela za naknadu štete: novosti koje je unijela izmijenjena Direktiva su da postojeće tijelo za naknadu štete ili novo tijelo koje će država članica osnovati mora osigurati isplatu naknade žrtvama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje. U slučaju prekogranične primjene, štetu oštećenoj osobi isplaćuje tijelo za naknadu štete iz države članice boravišta oštećene osobe, a isplaćeni iznos nadoknađuje joj tijelo za naknadu štete iz matične države članice društva za osiguranje koje je nesolventno.

Trenutačno važeće odredbe ne predviđaju obvezu naknade tijela za naknadu štete za slučaj nesolventnosti osiguratelja. Oštećene osobe sada mogu podnijeti svoj odštetni zahtjev tijelu samo za naknadu štete za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede prouzročene nepoznatim vozilom ili neosiguranim vozilom. Pored toga, pravo na naknadu štete još uvijek ima i osoba oštećena u prometnoj nezgodi u državi članici koja nije država članica boravišta oštećene osobe prouzročenoj upotrebom vozila koja su osigurana i koja se uobičajeno nalaze u državi članici, i to samo kod nezgoda prouzročenih upotrebom vozila koje je osigurano preko poslovnog nastana u državi članici koja nije država boravišta oštećene osobe i koje se uobičajeno nalazi u državi članici koja nije država boravišta oštećene osobe.

Prema trenutačno važećim odredbama Direktive 2009/103/EZ  tijelo za naknadu štete koje je isplatilo naknadu štete oštećenoj osobi u državi članici njezina boravišta ima pravo zatražiti nadoknadu iznosa koji je isplatilo od tijela za naknadu štete u državi članici u kojoj je poslovni nastan društva za osiguranje koje je izdalo policu.

Što se tiče novina izmijenjene Direktive u pogledu financiranja tijela za naknadu štete, a kako bi se spriječilo neopravdano i nerazmjerno opterećenje osiguravatelja, ako država članica zahtijeva financijske doprinose društava za osiguranje, ti bi se doprinosi trebali prikupljati samo od društava za osiguranje kojima je ta država članica izdala odobrenje za rad. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje financiranje bilo kojih drugih funkcija koje bi se mogle dodijeliti tijelu koje je osnovano ili ovlašteno za naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje.

Budući da na razini EU-a dosad nije bilo takvih pravila koja bi osigurala brzo namirenje oštećenika, iskustvo je pokazalo značajna kašnjenja u isplatama. Izmijenjena Direktiva bolje će zaštititi osobe oštećene u prometnim nesrećama kada se nesreće dogode u bilo kojoj državi članici EU-a, uključujući domaće žrtve nesreće koju je prouzročio vozač iz druge zemlje EU-a. Osobe oštećene u prometnim nesrećama također će biti zaštićene ako društvo za osiguranje obveznika postane nesolventno, jer nova pravila zahtijevaju da nacionalna tijela za naknadu štete snose troškove koji proizlaze iz takvih slučajeva.

Garancijski fondovi u nekim državama članicama osnovani su kao samostalne pravne osobe, a u nekima, kao što je to regulirano i u Republici Hrvatskoj, kao tijela u sastavu ureda za osiguranje.

Garancijski fond pri Hrvatskom uredu za osiguranje osnovan je s ciljem zaštite žrtava prometnih nesreća uzrokovanih neosiguranim i nepoznatim motornim vozilima, vozilima osiguranih kod nesolventnih društava za osiguranje ili društava koja su prestala postojati, kao i zaštite žrtava nesreća uzrokovanih neosiguranim brodicama na motorni pogon i neosiguranim zrakoplovima. Prema tome, Garancijski fond u RH i trenutačno pokriva slučajeve stečaja društava za osiguranje u odnosu na ovu vrstu obveznih osiguranja.

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba zahtjeva predviđenih Direktivom koji se odnose na naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, tijela kojima je povjerena ta zadaća trebala bi nastojati sklopiti sporazum u pogledu njihovih funkcija i obveza te postupaka za nadoknadu. Ako se takav sporazum ne sklopi u roku od 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu Direktive, Komisiji je delegirana ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s utvrđivanjem postupovnih zadaća i obveza tih tijela u pogledu nadoknade.

• Potvrda o odštetnim zahtjevima: kako bi se olakšalo priznavanje postavljenih odštetnih zahtjeva pri sklapanju nove police osiguranja, trebalo bi biti moguće jednostavno autentificirati prethodne eventualno postavljene odštetne zahtjeve ugovaratelja osiguranja koji žele sklopiti nove ugovore o osiguranju s društvima za osiguranje. Radi olakšanja slobodnog kretanja osoba, uvedena su nova pravila o harmonizaciji potvrde o odštetnim zahtjevima među državama članicama koja sadrži standardizirane informacije za prekogranične situacije, s ciljem izbjegavanja diskriminacije u postupanju prema osiguranicima na osnovu njihove nacionalnosti ili države članice ranijeg prebivališta.

Novom Direktivom uvedeno je pravilo da društva za osiguranje trebaju postupati s potvrdom o odštetnim zahtjevima iz druge države članice jednako kao i s domaćom potvrdom o odštetnim zahtjevima te primijeniti na klijenta iz druge države članice sve popuste dostupne domaćem klijentu koji je po svemu ostalome identičan, uključujući popuste koji se zahtijevaju nacionalnim zakonodavstvom te države članice, poput sustava „bonus-malus”

• Pojačana pravila u vezi s provjerama osiguranja: neosigurana vožnja veliki je problem u situacijama s prekograničnim elementom, a Direktiva omogućuje provođenje provjere vozila registriranog u drugoj državi članici te razmjenu podataka, pod uvjetom da su te provjere dio općeg sustava provjera na državnom teritoriju, nisu diskriminatorne, da su potrebne i razmjerne te ne zahtijevaju zaustavljanje vozila. Također su dodana i pravila o obradi osobnih podataka pri takvim provjerama.
• Minimalni iznosi pokrića:

Inicijalna direktiva iz 2009. predviđala je sljedeće minimalne iznose:

• kod tjelesne ozljede minimalan iznos pokrića od 1 000 000 eura po žrtvi ili 5 000 000 eura po odštetnom zahtjevu, bez obzira na broj žrtava; odnosno 7 500 000 kuna po žrtvi ili 37 500 000 kuna po odštetnom zahtjevu.
• kod oštećenja stvari 1 000 000 eura po odštetnom zahtjevu, bez obzira na broj žrtava, odnosno 7 500 000 kuna.

Navedeni su iznosi zadnji puta promijenjeni odlukom Europske komisije objavljene u Službenom glasilu Europske unije 19. listopada 2021. te trenutačno iznose:

• u slučaju tjelesne ozljede minimalni iznos pokrića povećan je na 1 300 000 eura po žrtvi ili 6 450 000 eura po odštetnom zahtjevu, bez obzira na broj žrtava, odnosno 9 750 000 kuna po žrtvi ili 48 375 000 kuna po odštetnom zahtjevu,
• u slučaju oštećenja stvari minimalni iznos povećan je na 1 300 000 eura po odštetnom zahtjevu, bez obzira na broj žrtava, odnosno 9 750 000 kuna.

Izmjene u novoj Direktivi izjednačile su nominalne iznose s gore navedenim izmjenama/usklađenjima prethodno donesenim odlukom Europske komisije te neovisno o višim jamstvima koja mogu propisati države članice, minimalni iznosi koje propisuje nova Direktiva iznose:

• za tjelesne ozljede: 6 450 000 eura po nezgodi, neovisno o broju oštećenih osoba, ili 1 300 000 EUR po oštećenoj osobi; odnosno 48 375 000 kuna po nezgodi i 9 750 000 kuna po oštećenoj osobi,
• za oštećenje stvari: 1 300 000 eura po nezgodi, neovisno o broju oštećenih osoba, odnosno 9 750 000 kuna.

Za države članice koje nisu uvele euro minimalni iznosi preračunavaju se u njihovu nacionalnu valutu primjenom važećeg deviznog tečaja na 22. prosinca 2021. kako je objavljeno u Službenom listu Europske unije, a svakih pet godina od 22. prosinca 2021. Komisija preispituje iznose iz stavka 1. u skladu s harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) utvrđenim na temelju Uredbe (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća (što je i dosada bilo pravilo).

U Republici Hrvatskoj, u skladu s člankom 26. stavkom 9. ZOOP-a te Odlukom Vlade Republike Hrvatske o povećanju najniže osigurane svote temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti od 24. studenoga 2016., najniža osigurana svota temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti trenutno iznosi:

1. u slučaju štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja do iznosa od 46.739.000,00 kuna po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenika
2. u slučaju uništenja ili oštećenja stvari do iznosa od 9.394.000,00 kuna po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenika.

Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku o povećanju ili sniženju osigurane svote sukladno obavijesti Europske komisije koja se periodično objavljuje u Službenom listu Europske unije u skladu s Europskim indeksom potrošačkih cijena, utvrđenim na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (SL L 257, 27. 10. 1995.).

• Otpremljena vozila i Informacijski centar: u slučaju otpreme vozila trebalo bi biti moguće da osoba odgovorna za štetu nanesenu trećim osobama odabere hoće li sklopiti policu osiguranja u državi članici u kojoj je vozilo registrirano ili, u razdoblju od 30 dana od datuma na koji kupac prihvati isporuku, u državi članici odredišta, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta. Informacijski centar države članice u kojoj je vozilo registrirano i države članice odredišta te informacijski centar bilo koje druge relevantne države članice (kao što je država članica na čijem se državnom području nezgoda dogodila ili u kojoj oštećena osoba ima boravište) trebali bi međusobno surađivati kako bi osigurali dostupnost potrebnih informacija o otpremljenom vozilu.

7. Alat za usporedbu cijena: države članice imaju mogućnost certificiranja neovisnog alata za usporedbu cijena koji potrošačima omogućuje usporedbu cijena, tarifa i pokrića među pružateljima osiguranja motornih vozila. Ako su propisno certificirani, takvi alati mogu biti označeni kao „neovisni alati za usporedbu cijena osiguranja motornih vozila”. Države članice također imaju opciju uspostaviti javne alate za usporedbu cijena kojima upravlja javno tijelo.

Obavijest o donošenju Direktive (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornost (hanfa.hr)