Nije vic ali
Jedna zanimljiva priča
… koju možda samo stariji od 50 mogu razumjeti. Mlađi mogu pokušati.
Osveta “starije” generacije:
Na blagajni supermarketa gospođa u godinama traži plastičnu vrećicu da stavi ono što je kupila.
Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu:
– Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!
Predstavnica “starije” generacije ljubazno reče blagajnici:
– Žao mi je, u moje vrijeme nije bilo ekološkog pokreta…
Da, – reče blagajnica – vaša generacija nije uopće brinula o zaštiti okoliša!
Ipak malo uzrujana, “starija” gospođa započne priču:
– U moje vrijeme smo vraćali prazne flaše od mlijeka, mineralne, piva i vina u trgovinu koja ih je vraćala u tvornice, koje su ih prale i u njih ponovo ulijevale mlijeko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
U moje vrijeme smo se penjali po stepenicama.
Nije bilo pokretnih kao danas, a bilo je i vrlo malo liftova. Nismo, da bismo prešli kilometar-dva, uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli pješke, a da nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu; prale smo pelene, a rublje smo sušile na konopu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo niti znale da ima mašina za sušenje rublja od 3000 wati. Naše rublje sušila je sunčana i energija vjetra. Krpali smo odjeću koja je išla od djeteta do djeteta, nije bilo odlagališta niti skupljanja za preprodaju.
Imali smo po jedan radio i TV (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, ne kao danas ekran veličine Švicarske.
Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhinji smo sve radile ručno, ne s današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego ju elektrana Krško može proizvesti.
Nismo imali električne samohodajuće mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa, koju je trebalo ručno nabrusiti, je bila sasvim dobra! Radile smo fizički i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i trčati po pokretnoj traci koja troši struju…
Imali smo eventualno jedan telefon u kući, a danas ga svaka šuša nosi u džepu. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret…
Vodu smo pili iz pipe ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milijune.
Pisali smo tintom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne s kemijskim olovkama koje se bacaju nakon upotrebe.
Naši su se muževi brijali s žiletima koji su trajali, a ne s današnjim koji se bacaju nakon svake upotrebe. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret…
Ljudi su se vozili autobusom, vlakom, a djeca su išla u školu pješke ili na biciklu, a ne kao danas autom mama ili tata servisa.
Nosili smo iste torbe u školu kroz cijelo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šiljo, treću Pajo Patak, itd.
Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za što treba posjeći šume i šume.
Prema tome, ne serite više o toj vašoj brizi za ekologiju!
U duhu naprijed navedenog, nemojte ni slučajno ispisivati ovaj tekst.
Budimo ekološki osviješteni!
Ali svakako je dopušteno proslijediti ga drugima radi znanja i ravnanja!
Pozdrav generacijo!